{"id":284,"date":"2024-04-08T12:42:53","date_gmt":"2024-04-08T12:42:53","guid":{"rendered":"https:\/\/fitnesscloud.me\/?p=284"},"modified":"2024-04-08T12:42:55","modified_gmt":"2024-04-08T12:42:55","slug":"ne-postoji-niti-jedna-jaca-potreba-u-djetinjstvu-od-sigurnosti-koju-pruza-otac","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/djinavrbica.me\/?p=284","title":{"rendered":"Ne postoji niti jedna ja\u010da potreba u djetinjstvu od sigurnosti koju pru\u017ea otac."},"content":{"rendered":"\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong><em>Istra\u017eivanja su pokazala da djeca koja odrastaju u prisustvu o\u010deva imaju br\u017ei emocionalni razvoj, posti\u017eu bolje akademske performanse i ostvaruju bolju komunikaciju sa okolinom. Uskla\u0111enost i doslednost u vaspitnim stilovima oca i majke bitan je \u010dinilac pravilnog sveobuhvatnog razvoja djeteta.<\/em><\/strong><\/h3>\n\n\n\n<p>Teorija afektivnog vezivanja D\u017eona Bolbija naglasila je ulogu i zna\u010daj maj\u010dinske figure u razvoju djeteta. Naime, polaze\u0107i od premise o postojanju primarne (uro\u0111ene, zasnovane na instiktima) potrebe djeteta za ostvarivanjem posebne vrste povezanosti za odrasle koji ga okru\u017euju, koja slu\u017ei kao trajni kapital osobe i prototip totaliteta odnosa koje uspostavlja sa okolinom od ro\u0111enja do smrti, teorija afektivnog vezivanja (<em>eng. attachment<\/em>) je predstavljala svojevrsni zamah teorijsko-istra\u017eiva\u010dkoj struji koja je itekako zanemarila uloga oca kao jednako bitnog konstituenta u odgoju djeteta. Do zaokreta je do\u0161lo poslednjih decenija na temelju istra\u017eivanja koja su ukazala da o\u010devi imaju su\u0161tinsku ulogu u vaspitanju svoje djece, te da mogu biti jednako osjetljivi i njeguju\u0107i kao i majke. Zapravo, prisutvo i uklju\u010denost oca u odrastanje mali\u0161ana predisponira njegov kognitivni, ali i emocionalni i socijalni aspekt razvoja.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Nekada je u kulturama sa jasno nagla\u0161enim podjelama uloga izme\u0111u mu\u0161karca i \u017eene, oca i majke, koja je dodatno u\u010dvr\u0161\u0107ena preovla\u0111uju\u0107im rodnim stereotipima, va\u017eilo pravilo da je uloga majke dominantno va\u017enija od uloge oca. Pretpostavljalo se da je majka ta koja je emocionalno anga\u017eovanija, koja brine i vaspitava djecu, dok je otac \u201espoljni igra\u010d\u201c, koji osigurava finansijsku sigurnost porodice. Nalazi istra\u017eivanja sa renomiranih svjetskih adresa sugeri\u0161u podjednaku va\u017enost oca i majke u vaspitanju djeteta. Mali\u0161ani iz porodica u kojima su oba roditelja uklju\u010dena u odgoj kroz \u017eivot odraslog kora\u010daju psiholo\u0161ki cjelovitija, uz bolje razumijevanje me\u0111uljudskih i partnerskih relacija, vi\u0161e samopouzdanja i vjere u sebe i svoje sposobosti, te, generalno, posjeduju \u0161iri i raznovrsniji repertoar kompetencija da se izbore sa zahtjevima koja im okolina postavlja na \u017eivotnom putu.<\/p>\n\n\n\n<p>Svako ljudsko bi\u0107e posjeduje odre\u0111eni bio-psiho-socijalni materijal, koji ga \u010dini jedinstvenim i posebnim u odnosu na okru\u017eenje. O\u010devi, svojom biolo\u0161kom i djelimi\u010dno socijalnom razli\u010dito\u0161\u0107u od majke, unose u odnos sa djetetom vi\u0161e stvarnosti spoljnjeg svijeta. Brinu\u0107i se o djetetu, otac podsti\u010de i olak\u0161ava separaciju djeteta i majke, daju\u0107i mu podsticaj da se upusti u istra\u017eivanje okoline. Potrebno je naglasiti da su karakteristike oca i njegove osobine li\u010dnosti manje bitan faktor razvoja djeteta u odnosu na sam kvalitet i karakteristike same relacije otac-dijete. Drugim rije\u010dima, od koli\u010dine vremena koju dijete provodi sa ocem mnogo je zna\u010dajnije&nbsp;<strong>kako&nbsp;<\/strong>provode zajedni\u010dko vrijeme.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image\"><img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/djinavrbica.me\/wp-content\/uploads\/2023\/05\/uloga-tate-2.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-400\"\/><\/figure>\n\n\n\n<p><strong><em>O\u010devi i kognitivni razvoj<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Uklju\u010denost oca u prve tri godine \u017eivota zna\u010dajno uti\u010de na efikasnije kognitivno funkcionisanje djeteta na kasnijem uzrastu. Djeca posjeduju bolje strategije rje\u0161avanja problemskih situacija i konflikata, ostvaruju bolje obrazovne kompetencije i imaju ve\u0107u motivisanost za u\u010denje. Jedan od razloga za to se mo\u017eda krije u \u010dinjenici da o\u010devi manifestuju tendenciju da u razgovoru sa svojom djecom postavljaju \u010de\u0161\u0107e pitanja-ko, \u0161ta, gdje i za\u0161to. Ovakav vid komuniciranja podsti\u010de djecu da govore vi\u0161e i ozbiljnije.<\/p>\n\n\n\n<p>Jedan od klju\u010dnih na\u010dina na koji o\u010devi poma\u017eu u razvoju djece je podspje\u0161ivanje formiranja vjerovanja u sposobnost ovladavanja vje\u0161tinama djeteta koje imaju dugoro\u010dan efekat na razvoj samopo\u0161tovanja. O\u010devi imaju tendenciju da \u201eizazovu\u201c svoju djecu da isprobaju granice i uhvate se u ko\u0161tac sa novinama. Kad se djeca suo\u010davaju sa ovim izazovima i postignu uspjeh (\u010dak i nakon frustracije), po\u010dinju da vjeruju u svoje sposobnost da rade te\u0161ke stvari i suo\u010davaju se sa problemima i preprekama.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image\"><img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/djinavrbica.me\/wp-content\/uploads\/2023\/05\/uloga-tate-3.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-401\"\/><\/figure>\n\n\n\n<p><strong><em>O\u010devi i govorni razvoj djeteta<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>O\u010devi su manje skloni tepanju i modifikovanju jezika, te se djetetu obra\u0107aju normalnim na\u010dinom govora, koriste\u0107i vi\u0161e imperativa i izjavnih re\u010denica uz na\u010din i ton koji privla\u010di dje\u010diju pa\u017enju. Dok maj\u010din na\u010din komuniciranja olak\u0161ava neposrednu interakciju, o\u010dev na\u010din komuniciranja podsti\u010de razvoj komunikacijskih vje\u0161tina, kroz \u0161irenje vokabulara i jezi\u010dkih vje\u0161tina, \u0161to je predispozicija akademskog uspjeha.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image\"><img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/djinavrbica.me\/wp-content\/uploads\/2023\/05\/uloga-tate-4.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-402\"\/><\/figure>\n\n\n\n<p><strong><em>O\u010devi i socio-emocionalni razvoj djeteta<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Otac je, jednako kao i majka, \u201ekamen temeljac\u201c razvoja emocionalnog blagostanja djeteta. O\u010devi djeci slu\u017ee kao uzor i identifikacioni model-mali\u0161ani kroz posmatranje o\u010devog reagovanja prema svijetu nastoje da i sami manifestuju sli\u0107an repertoar pona\u0161anja. Otac je generator osje\u0107aja sigurnosti, kako fizi\u010dke, tako i emocionalne.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Istra\u017eivanja su pokazala da djeca sa uklju\u010denim o\u010devima posjeduju znatno bolju toleranciju na frustraciju i stres, razvijenije strategije rje\u0161avanja problema i bolju emocionalnu regulaciju, te kontrolu impulsa.<\/p>\n\n\n\n<p>Kada su o\u010devi anga\u017eovani u brizi o novoro\u0111en\u010detu, za o\u010dekivati je pozitivni uticaj. Bebe ostvaruju sigurniju povezanost sa o\u010devima, vi\u0161e su \u201eotporne\u201c i radoznale, te samouvjerenije u istra\u017eivanju svijeta. Jedna studija koja se bavila trogodi\u0161njacima otkrila je vi\u0161e koristi za dru\u0161tveni (socijalni) razvoj djeteta kada su o\u010devi vi\u0161e brinuli i igrali se sa njima. Drugo istra\u017eivanje je pokazalo da je razvoj sigurnije privr\u017eenosti na relaciji otac-dijete povezan sa razvojem empatije i boljim prepoznavanjem i reagovanjem na emocionalna stanja vr\u0161njaka u kasnijoj dobi.<\/p>\n\n\n\n<p>Kako proti\u010de period odrastanja, ve\u0107e uklju\u010divanje oca poma\u017ee djetetu da razvije ve\u0107i stepen zadovoljstva \u017eivotom, koji korelira sa slabijim prisustvom i intenzitetom neprijatnih osje\u0107anja poput deprsivnosti, straha, krivice, anksioznosti, te stresa. Djeca sa ocem koji anga\u017eovan u ve\u0107em stepenu u razvoju reportiraju manji nivo anksioznosti i ka\u017eu da su sretnija. Posti\u017eu ve\u0107i kvalitet odnosa sa bra\u0107om, sestrama i ro\u0111acima. Njihove relacije se odlikuju sa znatno manje konflikata, te osje\u0107aja ljubomore, rivaliteta i \u201eneprijateljstva\u201c. Sa druge strane, lo\u0161i ili neprijateljski odnosi sa o\u010devima za posledicu mogu imati agresivno i asocijalno dru\u0161tveno pona\u0161anje i lo\u0161ije odnose sa vr\u0161njacima u kasnijoj dobi.<\/p>\n\n\n\n<p>Ve\u0107i o\u010dev anga\u017eman u odgoju djeteta pobolj\u0161ava i podsti\u010de pozitivne razvojne ishode, \u0161to mo\u017ee poduprijediti prevenciju negativnog pona\u0161anja. Kod djece, osje\u0107anje bliskosti prema ocu i \u010desta igra sa njim mo\u017ee smanjiti rizik od antisocijalnog pona\u0161anja, hiperaktivnosti i problema sa pona\u0161anjem. Kao mladi ljudi, oni koji su imali njeguju\u0107e i dostupne o\u010deve, imaju tendenciju da budu bolje prilago\u0111eni, pouzdani i prijateljski; razvijaju vi\u0161i stepen samopo\u0161tovanja, strpljiviji su i racionalniji, te imaju znatno ve\u0107i stepen socijalne podr\u0161ke, kao i dugoro\u010dna i bliska prijateljstva.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image\"><img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/djinavrbica.me\/wp-content\/uploads\/2023\/05\/uloga-tate-5.png\" alt=\"\" class=\"wp-image-403\"\/><\/figure>\n\n\n\n<p><strong><em>O\u010devi i u\u010denje polne uloge<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>O\u010devi ostvaruju imanentan uticaj na usvajanje polnih uloga kod dje\u010daka. Otac dje\u010daku predstavlja model \u010dije pona\u0161anje posmatra i na osnovu kojeg u\u010di \u0161ta je primjereno njegovom polu. Otac \u0107e znatno \u010de\u0161\u0107e nego majka sugerisati dje\u010daku uskla\u0111enost pona\u0161anja sa odgovaraju\u0107im polnim stereotipom. Sa druge strane, odnos sa o\u010dinskom figurom, predstavlja okosnicu u\u010denja djevoj\u010dice kako se mu\u0161karci trebaju pona\u0161ati prema \u017eenama, te kriterijum koji \u0107e im poslu\u017eiti kao osnova za procjenu budu\u0107ih mladi\u0107a i mu\u0161karaca u njenom \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n<p><strong><em>O\u010devi i moralni razvoj djeteta&nbsp;<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>O\u010devi ostvaruju nemjerljiv, direktan uticaj na razvoj savjesti i morala kod svojih mali\u0161ana, pru\u017eanjem direktnih smjernica i uputstava kao indikatora vrijednosti koje treba da usvoji jedan moralno zreo, dru\u0161tveno odgovoran i tolerantan pripadnik odre\u0111ene dru\u0161tvene zajednice. Kroz identifikaciju sa ocem i razvoj sli\u010dnog modela pona\u0161anja, djeca, naro\u010dito dje\u010daci, razvijaju moralno rasu\u0111ivanje i usvajaju moralne vrijednosti. Dje\u010daci koji se nisu identifikovali sa svojim o\u010devima pokazuju manjak odgovornosti za svoje pona\u0161anje i nespremnost za prihvatanje krivice, te u adolescenciji imaju problema sa samokontrolom i agresivnim pona\u0161anjem. Uspje\u0161na identifikacija sa o\u010devima rezultira u odrasloj dobi&nbsp;&nbsp;i ve\u0107im stepenom razumijevanja prema \u017eenskom polu i dru\u0161tvene odgovornosti prema okolini.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\"><strong><em>Savjeti za super-tate<\/em><\/strong><\/h3>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image\"><img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/djinavrbica.me\/wp-content\/uploads\/2023\/05\/uloga-tate-6.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-404\"\/><\/figure>\n\n\n\n<p><strong><em>1. Brinite o djeci jo\u0161 od samog ro\u0111enja;<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Istra\u017eivanja sugeri\u0161u da rana uklju\u010denost oca u zadu\u017eenja oko svog djeteta (kupanje, hranjenje, presvla\u010denje, i sl.) ostvaruje krajnje pozitivne dugoro\u010dne posledice po sveobuhvatan razvoj mali\u0161ana, prvenstveno razvoj ve\u0107eg stepena samopouzdanja i kvalitetnijih relacija sa vr\u0161njacima.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image\"><img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/djinavrbica.me\/wp-content\/uploads\/2023\/05\/uloga-tate-7.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-405\"\/><\/figure>\n\n\n\n<p><strong><em>2. Igrajte se sa svojom djecom i podsti\u010dite ih u istra\u017eivanju svijeta;<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Premda o\u010devi i majke u jednakom intenzitetu iniciraju dje\u010dije istra\u017eivanje svijeta, oni tu namjeru sprovode primjenom razli\u010ditih stilova. O\u010devi manifestuju tendenciju da djeci obezbijede vi\u0161e verbalne i fizi\u010dke stimulacije, koja podsti\u010de razvoj mozga, pa ne \u010dudi \u0161to djeca nerijetko vi\u0161e vole igru sa ocem nego sa majkom. Sa druge strane, nedostatak o\u010devog zanimanja za igru sa djetetom mo\u017ee rezultirati trajnim posledicama u kognitivnoj, emocionalnoj, te socijalnoj sferi dje\u010dijeg razvoja. Igra o\u010deva sa njihovim mali\u0161anima doprinosi u\u010denju i usvajanju strategija rje\u0161avanja problemskih situacija i formiranja kvalitetne interakcije sa okolinom. Igra sa o\u010devima je obi\u010dno ne\u0161to grublja i aktivnija nego igra sa majkom, \u0161to pru\u017ea djeci osje\u0107aj sigurnosti i olak\u0161ava komunikaciju sa drugima kada se otac nalazi u blizini. Kroz igru sa ocem, djeca se podsti\u010du na isprobavanje sopstvenih granica, snaga i sposobnosti, kao i na u\u010denje novih znanja i vje\u0161tina. Kroz anga\u017eovanost mu\u0161kog roditelja u igri, djeca sti\u010du nova emocionalna znanja, koja im poma\u017eu u identifikaciji sopstvenih emocija, prepoznavanju emocionalnih stanja i razloga pona\u0161anja okoline. Ovladavanjem prepoznavanja i imenovanja emocija, djeca postepeno sti\u010du vje\u0161tinu upravljanja i regulacije sopstvenog pona\u0161anja.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>O\u010dev upliv i uticaj na emocionalni razvoj ne ograni\u010dava se samo na igru. Svakodnevna interakcija i o\u010deva uklju\u010denost u vaspitanje i obrazovanja djeteta rezultira i \u201ezdravijim\u201c odnosima prema bra\u0107i i sestrama, te kvalitetnijim interakcijama i manjom agresivnosti u kasnijoj dobi. O\u010devi su, naime, stub za usvajanje dru\u0161tvenih normi i izgradnju dru\u0161tvenih odnosa tokom \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n<p>Na \u0161kolskom uzrastu, usled suo\u010davanja sa mnogobrojnim zahtjevima dru\u0161tva, kroz ponavljane situacije do\u017eivljenog uspjeha\/neuspjeha, dijete razvija samopo\u0161tovanje. Istra\u017eivanja sugeri\u0161u da je kvalitet anga\u017eovanja oca tokom tog perioda zapravo presudni faktor koji odre\u0111uje da li \u0107e dijete razvijati samopouzdanje i kompetentnost i da li je spremno za adekvatan odgovor na brojne zadatke i izazove koje dru\u0161tvo postavlja pred njega. Klju\u010dni razlog za to krije se u \u010dinjenici da su upravo o\u010devi ti koji podsti\u010du djecu na nezavisnost i hvatanje&nbsp;&nbsp;bez straha u ko\u0161tac sa zahtjevima i problemima. Podsticanjem djeca na nove izazive, otac poma\u017ee djetetu da stekne nove vje\u0161tine i preuzme odgovornost za svoje postupke. Ukoliko otac obeshrabruje dijete, suvi\u0161e je strog ili name\u0107e svoja rje\u0161enja, ostvaruje lo\u0161 uticaj na svog mali\u0161ana i razvija kod njega nedostatak povjerenja u sopstvene sposobnosti, ko\u010di razvoj kreativnosti, motivacije i vje\u0161tina razre\u0161enja problemskih situacija.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image\"><img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/djinavrbica.me\/wp-content\/uploads\/2023\/05\/uloga-tate-8.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-406\"\/><\/figure>\n\n\n\n<p>Igra o\u010deva sa sinovima u ve\u0107oj mjeri podsti\u010de vizuelno i lokomotorno istra\u017eivanje, te finu motoriku, dok se o\u010deve interakcije sa k\u0107erkama karakteri\u0161u verbalnim igrama i socijalnom konverzacijom.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Stoga, drage tate, ne zaboravite-ljubav Va\u0161eg djeteta Vas pretvara u&nbsp;superheroje, avanturiste, pri\u010datelje pri\u010da i najbolje pjeva\u010de.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Istra\u017eivanja su pokazala da djeca koja odrastaju u prisustvu o\u010deva imaju br\u017ei emocionalni razvoj, posti\u017eu bolje akademske performanse i ostvaruju bolju komunikaciju sa okolinom. Uskla\u0111enost i doslednost u vaspitnim stilovima oca i majke bitan je \u010dinilac pravilnog sveobuhvatnog razvoja djeteta. Teorija afektivnog vezivanja D\u017eona Bolbija naglasila je ulogu i zna\u010daj maj\u010dinske figure u razvoju djeteta. [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":285,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_et_pb_use_builder":"off","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[27],"tags":[],"class_list":["post-284","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-strucni-tekstovi"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/djinavrbica.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/284","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/djinavrbica.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/djinavrbica.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/djinavrbica.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/djinavrbica.me\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=284"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/djinavrbica.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/284\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":286,"href":"https:\/\/djinavrbica.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/284\/revisions\/286"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/djinavrbica.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/285"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/djinavrbica.me\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=284"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/djinavrbica.me\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=284"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/djinavrbica.me\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=284"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}