Uspješno prilagođavanje djeteta novoj životnoj ulozi i zahtjevima škole podrazumijeva usklađen i sveobuhvatan razvoj njegovih sposobnosti, kapaciteta i vještina. Roditelji nekada u namjeri da olakšaju djetetu prelazak iz vrtića u osnovnu školu pogrešno pretpostavljaju da će mu rano učenje i ovladavanje sposobnostima pisanja i čitanja olakšati rad i uspjeh u nastavi. Savremena istraživanja pokazuju da se daleko efikasnija i kvalitetnija podloga za školu postiže putem igara i aktivnosti u kojima ono mora upotrijebiti svoju ruku i prstiće.
Priprema za školu počinje od rođenja. Većina djece prvu godinu života, a neka i znatno duže, provode samo unutar svog porodičnog miljea. Unutar porodice se razvijaju, nju oponašaju i na neki način prezentuju svijetu. Uticaji porodice iz ranog djetinjstva refektuju se u značajnoj mjeri i na kasnije razvoj. Polaskom u vrtić dijete postaje dio vaspitno-obrazovnog konteksta koji oplemenjuje i proširuje ta znanja i pomaže mu usavršiti vještine stečene u porodici. Gotovo sve ono što dijete “donese” je rezultat rada i angažovanosti okoline i vaspitno-obrazovnih institucija.
Porodica ima zadatak da tokom predškolskog uzrasta kod djece razvije “oruđa” koja će ih pripremiti za samostalni, školski život i brojne obaveze. Da bi u tome uspjela, neophodno je djetetu obezbijediti kontekst koji je obogaćen različitim aktivnostima i iskustvima iz kojih ono može učiti. Roditeljska briga i ljubav djetetu pruža osjećaj sigurnosti i pouzdanja, koji su osnova bazičnog povjerenja prema okolini koja ga okružuje i osobama u njoj i prototip svih odnosa koje dijete ostvaruje sa okolinom. Dječija samostalnost će se najbolje razviti ukoliko u ranom djetinjstvo omogućimo djetetu da isproba svoje mogućnosti kroz istraživanje okoline.
Priprema za školu obuhvata:
- vježbanje namjerne pažnje (upućivanjem na sadržaje iz svakodnevnog života);
- razvijanje sposobnosti opažanja (kroz podsticanje djece da detaljno pričaju o svemu što vide);
- razvoj koncentracije (kroz rješavanje raznovrsnih zadataka, kao i prilikom svakodnevnih aktivnosti kao što su oblačenje, pospremanje sobe i sl.);
- stvaranje pozitivne slike o sebi i razvoj samopoštovanja;
- izgradnju radnih navika,
- formiranje kulturno-higijenskih navika.
Ne treba zaboraviti da je motivišuće okruženje u kojem se podstiče dječija radoznalost, istraživanje, inicijativa, sticanje novih iskustava, igra, kreativnost i stvaralaštvo najbolja priprema za uspješnog đaka-prvaka.
Savjeti za priprema djeteta kod kuće
- Podržavajte dječiju samoinicijativu i radoznalost za saznavanjem i učenjem (kroz zajedničko traženje odgovora, tumačenje događaja koji ga zanimaju, odgovaranje na postavljena pitanja i postavljanje pitanja, čitanje);
- Pomognite djetetu da se što više osamostaljuje-u brizi za sebe, za svoje stvari, snalaženje u okolini, kroz zadatke prilagođene njegovom uzrastu;
- Razvijajte radne navike (kroz uvođenje rutinskih zadataka prilagođenih ponovo njegovom uzrastu-npr. postavljanje stola, zalivanje cvijeća, “vrijeme za vježbanje za školu)
- Društvene igre (“Čovječe, ne ljuti se!” “Memory”, “Domino”) koje utiču na razvoj pažnje i pamćenja, usvajanje pojma broja, ali i na razvoj samopoštovanja kroz radost i osjećanje ponosa zbog uspjeha, te razvoj frustracione tolerancije i podnošenja neuspjeha;
- Vježbe vizuo-motorne koordinacije: rezanje različitih oblika makazama, zakopčavanje, vezanje, šivenje, slaganje odjeće, modeliranje gline, plasteline, tijesta, precrtavanje likova, rješavanje lavirinta, izradu origamija ili aviona od papira, igre loptom (bacanje, gađanje, i slično);
- Matematične igre: brojanje, upoređivanje, svrstavanje i razvrstavanje, uparivanje, pridruživanje, rastavljanje cjeline na dijelove;
- Zajedničko čitanje priča, u kojima dijete tumači postupke likova (kroz koje dijete uči da prepoznaje tuđe i vlastitet emocije, uživljava se u situacije drugih i razvija empatiju);
- Prepričavanje priča i događaja-razvoj govora, logičko prepričavanje, postavljanje pitanja;
- Spontano crtanje, bojanje, modelovanje i ručni rad, koji podstiču kreativnost, ali utiču i na pravilno držanje olovke, preciznosti, strpljivost i snalaženje na papiru;
- Igre za razvijanje pažnje
- “Dopuni riječ” (igra sastavljanja riječi na slogove kao priprema za nastavu čitanja i pisanja, koja podrazumijeva prvobitno uvježbavanje izgovora riječi po slogovima na svom imenu, a zatim na lakšim riječima. Odvija se uz dobacivanje loptice-roditelj kaže jedan ili dva sloga i baci loptu svom djetetu, koje treba da završi riječ i da samo, pošto kaže dlog nove riječi, baci loptu dalje);
- “Prepoznaj po zvuku” (prilikom svakodnevnih aktivnosti, skrenite pažnju djetetu na raznovrsnost zvukova u prirodi, u gradu i svom porodičnom domu, učeći tako dijete da osluškuje i analizira zvukove);
- “Iskoristi svaki trenutak” (zadatak za dijete je da nakon izlaganja nepoznate ilustracije u trajanju od oko 30 sekundi opiše što je na slici vidjelo pri čemu se tokom trajanja ekpozicije slika jednom ili dvaput na kratko prekriva);
- Igre za razvoj moći opažanja-npr. “omiljene razglednice” (razglednice se rašire po stolu, a zadatak djetete je da što prije i brže odgovori na pitanja koja se postavljaju u zavisnosti od sadržaja razglednice-od lakše ka težoj);
- Pri razgovoru sa djetetom o školi naglasak stavite na:
- Zanimljive stvari koje će tamo naučiti (prvo poslušajte dijete o tome što ono misli i školi-kako će to izgledati, ima li ideje/pitanja/strahove);
- Prijatelje koje će tamo upoznati,
- Sva iskustva koja će doživjeti;
- Izgradite kod djeteta pozitivan stav/očekivanja o školi. Ne plašite dijete polaskom u školu. (“Sa igrom je gotovo” “Lako je u vrtiću, čekaj samo da pođeš u školu” i slično).
Nikada ne zaboravite da je ono što Vaše dijete najviše štiti od neuspjeha u školi:
- Briga, ljubav i podrška koju mu pružate;
- Iskazivanje jasnih i pozitivnih očekivanja koja imate u odnosu na njegovo učenje i ponašanje;
- Omogućavanje djetetu da učestvuje kao ravnopravni član u svojoj porodici i razredu;
- Razvijanje realnih očekivanja u odnosu na djetetove sposobnosti- naučite dijete da niko ne može u svim aktivnostima postizati izvrsne rezultate i biti najbolji;
- Prihvatite dijete onakvo kakvo jeste-ne pokušavajte preko djeteta ostvariti svoje želje i ambicije.
- Ne upoređujte dijete sa starijom braćom/sestrama.
- Naučite gledati stvari očima djeteta-nešto što odrasli smatraju sitnicom (svađa sa prijateljem, nesnalaženje u razredu ili drugom), za dijete može imati ogroman stresni naboj. Prihvatajući djetetove osjećaje dajemo mu do znanja da je i ono samo prihvaćeno, pritom učeći ga i empatiji, kao osnovi onoga što zovemo emocionalnom inteligencijom.
- Učestvujete u školskom životu svog djeteta-pokazujući da Vam je to važno, utičete i na njegov pozitivan stav prema učenju i školi. Redovno se informišite o njegovom napredovanju, ponudite učiteljici svoju pomoć u aktivnostima koje se sprovode. Slušajte što vam dijete govori o svojim doživljajima u školi, raspravljajte o tome tako da povećate njegovu sposobnosti adekvatnog i konstruktivnog ponašanja.