U moru uloga koje u životu biramo, biti roditelj je možda najljepša, ali i najizazovnija u kojoj se možemo ostvariti. Značaj i odgovornost koju roditeljstvo nosi sa sobom, često nas navodi na bjesomučno ulaganje napora da svojoj djeci pružimo i više od onoga što realno možemo, pritom često zaboravljajući sebe, sopstvene želje, potrebe i snove. Dodajmo tome brojne poslove i obaveze u porodičnom domu, profesionalne zahtjeve koje dobijamo na radnom mjestu, ali i same karakteristike ubrzanog tempa koji prati život u savremenom dobu. Jasno je zašto su „moderni otac i majka“ izloženi konstantnom naporu i svakodnevnom stresu, koji se često preliva i na njihove partnerske relacije, ali i odnos prema djeci.
Gotovo svim roditeljima iz mog okruženja je dobro poznato osjećanje da njihov društveni život stagnira i tapka u mjestu; izlasci na kafu ili piće sa prijateljima postali su samo davna uspomena koju je zamijenilo „trčanje“ za nestašnom dječicom i raspremanje porodičnog doma. Često čujem svoje prijatelje-ostvarene roditelje, umorne od jurnjave i prikupljanja igračaka, kako se sa sjetom prisjećaju dana svoje mladosti, pitajući se da li je možda takvo prisjećanje nedopustivo i krajnje sebično. A da li je briga o sebi zaista nešto što roditelj sebi ne može priuštiti?
Roditeljska ljubav, pažnja i nježnost su dominantni konstituenti u razvoju dječije ličnosti. Porodični dom je mjesto iz kojeg, obasuto sigurnošću i toplinom, dijete pravi prvi iskorak u svijet i upoznaje se sa onim što ga čeka na putu odraslosti. Na osnovu osjećaja bazičnog povjerenja koje nastaje na temelju razvoja emocionalne privrženosti sa roditeljskim figurama, porodica i tokom odraslog doba ostaje sigurna luka u koju se pojedinac uvijek rado vraća. Nedvosmisleno je da je djetetu roditeljska briga i ljubav od presudnog značaja. Međutim, to nikako ne znači da odgovornost za brigu o vlastitom djetetu, jednostavno briše našu individualnost, niti nas lišava sopstvenih potreba, interesovanja i želja. Djeci je potreban srećan i zadovoljan roditelj, jer samo takav posjeduje dovoljno strpljenja i energije da adekvatno odreaguje na brojne dječije potrebe i zahtjeve. Nisu rijetka roditeljska osjećanja krivice kada sebe i svoje potrebe postave na prvo mjesto. Jako često brigu o sebi majke i očevi percipiraju kao sebičnost, zaboravljajući pritom na brojne uloge u kojima su se već ostvarili i u kojima se osjećaju srećno i zadovoljno. Ne smijemo zaboraviti da je jednako važno kao starati se o djetetu, voditi računa o sebi i nagrađivati se. Krenimo od malih stvari-upravo one donose velika i divna zadovoljstva.
Ne zaboravite da se sreća i zadovoljstvo koje u sebi nosimo preliva i na naše okruženje, a samim tim i na našu djecu. Pomenuto se može objasniti snažnim međuticajem i usložnjenošću brige o sebi i mentalnog zdravlja individue. Opterećeni užurbanim, savremenim tempom života i mnogobrojnim obavezama, često i borbom za „golu“ egzistenciju, motivisani željom da budu „savršeni“ roditelji, gubeći sebe iz liste svojih prioriteta, očevi i majke često zapadaju u stanje poznato kao roditeljski distres ili sagorijevanje. Nekada simptomi izgaranja u roditeljskim ulogama mogu biti toliko intenzivni da prevazilaze kapacitet individue za njihovo prevladavanje i zahtijevaju savjetovanje ili drugi oblik stručne pomoći. Ne budite uplašeni da zatražite podršku u usvajanju adekvatnih strategija i tehnika praktikovanja brige o sebi. Priznati sebi da ste jednostavno umorni i opterećeni, ne čini Vas „lošijim“ roditeljem. Imajte na umu da stres ili preopterećenost u roditeljstvu usko korelira sa brojnim emocionalnim, bihejvioralnim i tjelesnim poteškoćama, poput: promjena navika spavanja ili ishrane; intenzivnih glavobolja, vrtoglavice ili stomačnih tegoba; osjećaja nesigurnosti, depresije, krivice, ranjivosti, usamljenosti ili, pak, anksioznosti; poteškoća u koncentraciji, te povučenosti ili iritabilnosti, napada plača ili izliva bijesa.
Širok je diverzitet i dijapazon aktivnosti koje nam pomažu da dosegnemo ono što nazivamo „najbolja verzija sebe“, koju možemo ponuditi svijetu, odnosno, svom djetetu. Razmislite o sledećem:
- Kada se osjećate najstaloženije i najsrećnije?
- Da li postoje određeni rituali koji doprinose Vašem osjećaju sreće i spokoja?
- U kojim aktivnostima (hobiji, bioskop, šetnje sa prijateljima, i sl.) ste jako uživali prije nego ste se ostvarili u roditeljskoj ulozi?
- Koliko često razgovarate i pijete kafu sa osobama koje Vam znače-prijateljima, porodicom, kolegama? Da li je to dovoljno da se osjećate ispunjeno u toj ulozi-prijatelja?
- Da li osjećate da imate dovoljno vremena za svog partnera i Vaše zajedničke aktivnosti???
Kako i kada da pronađete vrijeme za brigu o sebi?
Definitivno da staranje o djetetu i njegovim potrebama, umornim i obavezama opterećenim roditeljima ne ostavlja dovoljno vremena, ali ni i energije, da misle na sebe u mjeri u kojoj bi možda željeli. Ono što roditelji mogu „priuštiti“ jesu makar 15 minuta dnevno za sebe, koje će ispuniti aktivnostima koje im najviše prijaju i koje će postati rutina. Zaslužujete da svakog dana sebe obradujete malim znakom pažnje i ljubavi.
Evo nekoliko praktičnih smjernica za roditelje kako da se posvetite i vodite računa o sebi:
- Pronađite vrijeme i način da uživate u svakodnevnim trenucima koje Vas ispunjavaju i čine srećnim.
- Dok prolazite kroz svoj naporan dan, na poslu ili porodici, formirajte naviku da zastanete i primijetite dobre stvari koje se dešavaju, ma koliko Vam možda sitne i beznačajne bile.
- Razmislite o tome šta želite da radite i čime da se bavite.
- Izdvojite za sebe vrijeme na dnevnom nivou kako bi uživali u malim trenucima koji Vam pričinjavaju sreću-odlazak na kafu sa prijateljima, šoping, bioskop, kod frizera, i sl.
- Priuštite sebi, bez griže savjesti, omiljeni slatkiš, koktel, šetnju pored rijeke, vratite se teretani ili jednostavno izađite sa bračnim partnerom na večeru.
- Budite ljubazni prema sebi.
- Budite realni u pogledu toga šta možete postići i ne očekujte da budete savršeni u svojim roditeljskim ulogama. Greške su česta i normalna pojava.
- Okružite se porodicom i prijateljima koji Vam pružaju podršku. Nađite vremena da se pobrinete za svoje potrebe.
- Iskoristite dio vremena dok dijete spava za brigu o sebi, potrudite se da vam to vrijeme ne služi samo za obavljanje kućnih poslova i obaveza.
- Odlazite na mjesta gdje se vaše dijete može igrati bez vašeg direktnog nadzora kako biste mogli da porazgovate sa drugim roditeljima ili da izdvojite vrijeme za sebe.
- Odredite koje zadatke možete prepustiti drugima-sami ne možemo postići sve.
- Naučite da tražite pomoć od drugih kada Vam je potrebna, bez osjećaja krivice.
- Naučite da kažete „Ne“ ukoliko je nešto manje bitno, crpi Vam energiju ili to jednostavno ne želite;
- Iskoristite vrijeme koje ste inače provodili uz elektronske uređaje za brigu o sebi.
Ne zaboravite-brigom o sebi, kroz učenje primjerom, učimo djecu vrijednostima i dobrim navikama. Ukoliko Vi zapostavljate svoje potrebe, dijete će usvojiti obrazac ponašanja prema kojem je bitnije udovoljiti drugima nego sebi. Posmatranjem oca/majke koji se stara o sebi i preuzima odgovornost za sopstvene potrebe i sreću, Vaše dijete se uči samopoštovanju, samopouzdanju, nezavisnosti i odgovornosti.
Svi smo mi na prvom mjestu ljudi, pa tek onda roditelji- uvijek to imajte na umu. Izdvajanjem vremena za sebe ne pokazujete sebičnost, već činite uslugu svojim mališanima.