Srećni i zadovoljni roditelji-uz njih rastu srećni mališani!!!

U moru uloga koje u životu biramo, biti roditelj je možda najljepša, ali i najizazovnija u kojoj se možemo ostvariti. Značaj i odgovornost koju roditeljstvo nosi sa sobom, često nas navodi na bjesomučno ulaganje napora da svojoj djeci pružimo i više od onoga što realno možemo, pritom često zaboravljajući sebe, sopstvene želje, potrebe i snove. Dodajmo tome brojne poslove i obaveze u porodičnom domu, profesionalne zahtjeve koje dobijamo na radnom mjestu, ali i same karakteristike ubrzanog tempa koji prati život u savremenom dobu. Jasno je zašto su „moderni otac i majka“ izloženi konstantnom naporu i svakodnevnom stresu, koji se često preliva i na njihove partnerske relacije, ali i odnos prema djeci.

Gotovo svim roditeljima iz mog okruženja je dobro poznato osjećanje da njihov društveni život stagnira i tapka u mjestu; izlasci na kafu ili piće sa prijateljima postali su samo davna uspomena koju je zamijenilo „trčanje“ za nestašnom dječicom i raspremanje porodičnog doma. Često čujem svoje prijatelje-ostvarene roditelje, umorne od jurnjave i prikupljanja igračaka, kako se sa sjetom prisjećaju dana svoje mladosti, pitajući se da li je možda takvo prisjećanje nedopustivo i krajnje sebično. A da li je briga o sebi zaista nešto što roditelj sebi ne može priuštiti?

Roditeljska ljubav, pažnja i nježnost su dominantni konstituenti u razvoju dječije ličnosti. Porodični dom je mjesto iz kojeg, obasuto sigurnošću i toplinom, dijete pravi prvi iskorak u svijet i upoznaje se sa onim što ga čeka na putu odraslosti. Na osnovu osjećaja bazičnog povjerenja koje nastaje na temelju razvoja emocionalne privrženosti sa roditeljskim figurama, porodica i tokom odraslog doba ostaje sigurna luka u koju se pojedinac uvijek rado vraća. Nedvosmisleno je da je djetetu roditeljska briga i ljubav od presudnog značaja. Međutim, to nikako ne znači da odgovornost za brigu o vlastitom djetetu, jednostavno briše našu individualnost, niti nas lišava sopstvenih potreba, interesovanja i želja. Djeci je potreban srećan i zadovoljan roditelj, jer samo takav posjeduje dovoljno strpljenja i energije da adekvatno odreaguje na brojne dječije potrebe i zahtjeve. Nisu rijetka roditeljska osjećanja krivice kada sebe i svoje potrebe postave na prvo mjesto. Jako često brigu o sebi majke i očevi percipiraju kao sebičnost, zaboravljajući pritom na brojne uloge u kojima su se već ostvarili i u kojima se osjećaju srećno i zadovoljno. Ne smijemo zaboraviti da je jednako važno kao starati se o djetetu, voditi računa o sebi i nagrađivati se. Krenimo od malih stvari-upravo one donose velika i divna zadovoljstva.

Ne zaboravite da se sreća i zadovoljstvo koje u sebi nosimo preliva i na naše okruženje, a samim tim i na našu djecu. Pomenuto se može objasniti snažnim međuticajem i usložnjenošću brige o sebi i mentalnog zdravlja individue. Opterećeni užurbanim, savremenim tempom života i mnogobrojnim obavezama, često i borbom za „golu“ egzistenciju, motivisani željom da budu „savršeni“ roditelji, gubeći sebe iz liste svojih prioriteta, očevi i majke često zapadaju u stanje poznato kao roditeljski distres ili sagorijevanje. Nekada simptomi izgaranja u roditeljskim ulogama mogu biti toliko intenzivni da prevazilaze kapacitet individue za njihovo prevladavanje i zahtijevaju savjetovanje ili drugi oblik stručne pomoći. Ne budite uplašeni da zatražite podršku u usvajanju adekvatnih strategija i tehnika praktikovanja brige o sebi. Priznati sebi da ste jednostavno umorni i opterećeni, ne čini Vas „lošijim“ roditeljem. Imajte na umu da stres ili preopterećenost u roditeljstvu usko korelira sa brojnim emocionalnim, bihejvioralnim i tjelesnim poteškoćama, poput: promjena navika spavanja ili ishrane; intenzivnih glavobolja, vrtoglavice ili stomačnih tegoba; osjećaja nesigurnosti, depresije, krivice, ranjivosti, usamljenosti ili, pak, anksioznosti; poteškoća u koncentraciji, te povučenosti ili iritabilnosti, napada plača ili izliva bijesa.

Širok je diverzitet i dijapazon aktivnosti koje nam pomažu da dosegnemo ono što nazivamo „najbolja verzija sebe“, koju možemo ponuditi svijetu, odnosno, svom djetetu. Razmislite o sledećem:

1. Kada se osjećate najstaloženije i najsrećnije? 
2. Da li postoje određeni rituali koji doprinose Vašem osjećaju sreće i spokoja?
3. U kojim aktivnostima (hobiji, bioskop, šetnje sa prijateljima, i sl.) ste jako uživali prije nego ste se ostvarili u roditeljskoj ulozi?
4. Koliko često razgovarate i pijete kafu sa osobama koje Vam znače-prijateljima, porodicom, kolegama? Da li je to dovoljno da se osjećate ispunjeno u toj ulozi-prijatelja?
5. Da li osjećate da imate dovoljno vremena za svog partnera i Vaše zajedničke aktivnosti???

Kako i kada da pronađete vrijeme za brigu o sebi?

Definitivno da staranje o djetetu i njegovim potrebama, umornim i obavezama opterećenim roditeljima ne ostavlja dovoljno vremena, ali ni i energije, da misle na sebe u mjeri u kojoj bi možda željeli. Ono što roditelji mogu „priuštiti“ jesu makar 15 minuta dnevno za sebe, koje će ispuniti aktivnostima koje im najviše prijaju i koje će postati rutina. Zaslužujete da svakog dana sebe obradujete malim znakom pažnje i ljubavi.

Evo nekoliko praktičnih smjernica za roditelje kako da se posvetite i vodite računa o sebi:

1. Pronađite vrijeme i način da uživate u svakodnevnim trenucima koje Vas ispunjavaju i čine srećnim.
2. Dok prolazite kroz svoj naporan dan, na poslu ili porodici, formirajte naviku da zastanete i primijetite dobre stvari koje se dešavaju, ma koliko Vam možda sitne i beznačajne bile.
3. Razmislite o tome šta želite da radite i čime da se bavite.
4. Izdvojite za sebe vrijeme na dnevnom nivou kako bi uživali u malim trenucima koji Vam pričinjavaju sreću-odlazak na kafu sa prijateljima, šoping, bioskop, kod frizera, i sl.
5. Priuštite sebi, bez griže savjesti, omiljeni slatkiš, koktel, šetnju pored rijeke, vratite se teretani ili jednostavno izađite sa bračnim partnerom na večeru.
6. Budite ljubazni prema sebi. 
7. Budite realni u pogledu toga šta možete postići i ne očekujte da budete savršeni u svojim roditeljskim ulogama. Greške su česta i normalna pojava.
8. Okružite se porodicom i prijateljima koji Vam pružaju podršku. Nađite vremena da se pobrinete za svoje potrebe.
9. Iskoristite dio vremena dok dijete spava za brigu o sebi, potrudite se da vam to vrijeme ne služi samo za obavljanje kućnih poslova i obaveza.
10. Odlazite na mjesta gdje se vaše dijete može igrati bez vašeg direktnog nadzora kako biste mogli da porazgovate sa drugim roditeljima ili da izdvojite vrijeme za sebe.
11. Odredite koje zadatke možete prepustiti drugima-sami ne možemo postići sve.
12. Naučite da tražite pomoć od drugih kada Vam je potrebna, bez osjećaja krivice.
13. Naučite da kažete „Ne“ ukoliko je nešto manje bitno, crpi Vam energiju ili to jednostavno ne želite;
14. Iskoristite vrijeme koje ste inače provodili uz elektronske uređaje za brigu o sebi.

Ne zaboravite-brigom o sebi, kroz učenje primjerom, učimo djecu vrijednostima i dobrim navikama. Ukoliko Vi zapostavljate svoje potrebe, dijete će usvojiti obrazac ponašanja prema kojem je bitnije udovoljiti drugima nego sebi. Posmatranjem oca/majke koji se stara o sebi i preuzima odgovornost za sopstvene potrebe i sreću, Vaše dijete se uči samopoštovanju, samopouzdanju, nezavisnosti i odgovornosti.

Svi smo mi na prvom mjestu ljudi, pa tek onda roditelji- uvijek to imajte na umu. Izdvajanjem vremena za sebe ne pokazujete sebičnost, već činite uslugu svojim mališanima.