Spremnost i priprema za školu

Apr 9, 2024 | 0 comments

Polazak u prvi razred osnovne škole jedan je od najznačajnijih trenutaka u životu djeteta i njegovih roditelja, kao i uže, ali i šire rodbine. Kao novo iskustvo u životu individue, tranzicije iz vrtića u osnovnu školu obilježene su mnogobrojnim zahtjevima i zadacima koji se pred mladu jedinku postavljaju, te se samim tim ovaj momenat može smatrati izvjesnom prekretnicom i prvim korakom na putu ka zrelosti, u kojem se potvrđuju sav trud, ali i pažnja i ljubav koji su do tog momenta uloženi u vaspitanje i obrazovanje djeteta.

Širok je i raznolik repertoar ponašanja i reagovanja koji mališani manifestuju već kod prvog susreta sa školom. Pojedina djeca školi prilaze nasmijani i radosni, druga izgledaju radoznalo i puna očekivanja, dok treći reaguju zbunjenošću ili, pak, ravnodušnošću. Kod određenog dijela mališana može se zapaziti i strah te, čak, i odbojnost; ali ni suze na njihovim licima i strah od odvajanja od roditelja (mališani se grčevito drže uz roditelje i odbijaju ući) nisu neuobičajni. Različite reakcije pri susretu sa školom mogu se dovesti u vezu sa stavom i reakcijom koju djetetova neposredna okolina gaji prema procesu školovanja i samoj školi. Zavisno od uticaja okruženja, djeca školu mogu percipirati kao mjesto gdje će steći mnoga znanja i vještine, prve prijatelje i simpatije, ili je, pak, mogu doživjeti kao neprijateljsko okruženje gdje „idu po kazni“, jer „nisu bila dobra“. Ukoliko roditelji školu posmatraju kao nešto vrijedno i značajno i u tom kontekstu odgajaju dijete, onda će i ono samo, usled povjerenja koje gaji prema roditeljima, usvojiti takav pozitivan stav prema školi i školovanju.

Polazak djeteta u školu zapravo je njegov prvi susret sa jasnim i nedvosmislenim pravilima i zahtjevima društva o tome šta mora naučiti i savladati. Istraživanja sa relevatnih adresa su sugerisala da su prvi dani školovanja itekako dobri prediktori djetetovih budućih akademskih performansi, budući da uspješno uključivanje u školu snažno utiče na razvoj pozitivnog stava prema procesu učenja, važnosti školovanja, ali i pozitivne slike o sebi. Bitisanje u školskom kontekstu pred dijete postulira zahtjev za dužim odvajanjem od roditelja, a igra i druženje sa vršnjacima i drugim odraslim pojedincima tokom predškolskog uzrasta su se pokazala izvrsnim olakšavajućim faktorom prilagođavanja na novu konstelaciju okolnosti. Savladavanje određenih zadataka i vještina koje se očekuju od djeteta nalaže potrebu za boljom i dužom usredsređenošću mališana na učenje i gradivo, a dobra priprema za to su svakako razvijene radne navike, uključivanje djeteta u različite kućne obaveze prilagođene njegovoj dobi, učešće u igrama koje zahtijevaju slijed jasno definisanih pravila, zahtijevanje da se dovrši započeto i da se ne odustaje nakon prvog neuspjelog pokušaja. Drugim riječima, premda preovlađuje mišljenje da se djeca za školu pripremaju tek zadnju godinu pred sam polazak, istina je da sam proces pripreme i sticanja znanja i vještina neophodnih za školovanje započinje od samog rođenja djeteta. 

Društvo, preko sistema vaspitanja i obrazovanja u osnovnim školama, postavlja pred pojedinca određene zahtjeve koje treba savladati kroz školsko učenje kako bi se pojedinac transformisao u produktivnog i odgovornog člana određene društene zajednice. Uspješan odgovor na svaki od tih zahtjeva determinisan je stepenom zrelosti različitih aspekata dječijeg razvoja koji su ispreplitani u ono što nazivamo spremnost ili pripremljenost za školu, te stoga govorimo o tjelesnoj (fizičkoj), socio-emocionalnoj i spoznajnoj (kognitivnoj) spremnosti za školu. Drugim riječima, dijete je spremno za školu u koliko je fizički, intelektualno, govorno, socijalno, emocionalno i motivacijski zrelo.

Tjelesna (fizička) spremnost 

Fizički zrelo dijete za školu je ono koje je zdravo i zadovoljava barem minimum standarda za visinu, težinu i tjelesne proporcije.  Ona podrazumijeva i normalno funkcionisanje djetetovih čulnih organa (naročito vida i sluha), odnosno nošenje pomagala koja koriguju eventualne nedostatke (naočare, aparat za sluh).

Fizička spremnost za školu podrazumijeva i dovoljan stepen razvijenosti tjelesne muskulature koja omogućava djetetu kretanje, stajanje i sjedenje bez teškoća, kao i izdržavanje tjelesnih napora poput nošenja školske torbe, pješačenja do škole i mirnog sjedenja u školskoj klupi određeno vrijeme. Takođe, uspostavljena kontrola fizioloških potreba smatra se kao nužnošću.

Normalan fizički razvoj važan je za dijete kako bi mu omogućio da se lakše nosi sa mnogim fizičkim i psihičkim naporima koji ga čekaju u školi, ali je značajan i za razvoj njegove ličnosti (naše tijelo prvi izvor onog što nazivamo slikom o sebi).

Razvoj psihomotorike indicira djetetovu sve veću sposobnost svrhovitog i skladnog manipulisanja vlastitim tijelom u svrhu kretanja i baratanja predmetima. Faze tog razvoja su vidljive u usavršavanju držanja tijela (posturalne kontrole), kretanja (lokomocije) i baratanja predmetima.

            U prvom razredu osnovne škole pred dijete se postavlja zadatak ovladavanja specifičnim psihomotornim vještinama-čitanjem i pisanjem, koje pretpostavljaju dovoljnu spretnost ruku i prstijuu, te razvijenu senzomotornu koordinaciju (usklađivanje pokreta sa čulnim podacima). Dijete će to uspjeti uz dovoljno vježbe kroz različite aktivnsoti i igre, jer je priprema ruku za pisanje bitnija od forsiranja djeteta da nauči pisati i čitati. Oko šeste ili sedme godine završava se i proces uspostavljanja dešnjaštva ili ljevaštva, pa će dijete pretežno upotrebljavati dominantnu ruku ili obije (ambidekstrija). Kako ljevaci imaju poteškoća u čitanju i pisanju, o tome je svakako potrebno informisati učitelja/učiteljicu pri polasku u školu.

Socio-emocionalna spremnost za školu obuhvata posjedovanje kapaciteta za:

  1. sve uspješniju kontrolu (regulaciju) izražavanja emocija;
  2. kontrolu ponašanja samousmjeravajućim govorom, te uviđanje negativnog učinka nekontrolisanog emocionalnog reagovanja;
  3. ostvarivanje uspješne komunikacije za vršnjacima i drugim relevantnim osobama u djetetovom okruženju;
  4. uspostavljanje saradnje sa vršnjacima i usklađivanja vlastitih ciljeva i interesa sa pravilima i ciljevima grupe;
  5. sposobnost sklapanje prijateljstava i odvajanja od roditelja;
  6. mirno i kompromisno rješavanje nesporazuma i konflikata;
  7. planiranje, predviđanje toka aktivnosti i njenog sprovođenja do kraja;
  8. postepeno razvijanje istrajnosti  i doslednost u postupanju.

Spoznajna (kognitivna) spremnost za školu pretpostavlja postojanje određenog stepena razvijenosti psihičkih funkcija poput mišljenja, opažanja, pamćenja i govora, te mogućnost usmjeravanja i održavanja pažnje tokom određenog vremenskog kvantuma. Procjenjuje je psiholog, kroz ispitivanje nivoa intelektualnog funkcionisanja, te određenih specifičnih sposobnosti poput vidne i slušne diskriminacije, grafomotorike i sposobnosti opažanja.

Vaspitnih jedinica

Djece uzrasta od 1 do 6 godina

Centralnih kuhinja

Godina postojanja

JPU Đina Vrbica

Adresa: Ulica Mirka Banjevica br. 6, Stari Aerodrom, Podgorica, Crna Gora

Telefon: +38220673748

Email: vrtic@djvrbica.edu.me

© 2024 JPU “Đina Vrbica” – Podgorica.
Sva prava zadržana. Kreirao Senad Bulić